Glavne komponente stakla su silicij -dioksid (Sio₂) i drugi oksidi, poput natrijevog oksida (Na₂O), kalcijevog oksida (CaO) itd. Glavne komponente običnog stakla uključuju:
Silicij -dioksid (SiO₂): Oko 70% do 75%, to je osnovna komponenta stakla, koja daje staklenu tvrdoću i transparentnost.
Natrijev oksid (Na₂O): Oko 15% do 20%, što pomaže smanjiti točku topljenja i viskoznost stakla, što olakšava oblik.
Kalcijev oksid (CAO): oko 5% do 10%, povećavajući stabilnost stakla.
Osim toga, sastav stakla može se prilagoditi u skladu s različitim namjenama za stvaranje različitih posebnih naočala. Na primjer:
Kvarcno staklo: Glavna komponenta je čisti silicij -dioksid (SiO₂), koji ima izuzetno visoku toplinsku otpornost i kemijsku stabilnost, a koristi se u proizvodnji poluvodiča i optičkim instrumentima.
Borosilikatno staklo: Sadrži boron oksid (B₂O₃), ima nizak koeficijent ekspanzije i otpornost na visoku temperaturu, a obično se koristi u laboratorijskim priborima i staklenim proizvodima otpornim na toplinu.
Staklo za staklo: sadrži olovni oksid (PBO), ima visoki indeks loma i mogućnost blokiranja rendgenskih zraka, a koristi se u optičkim instrumentima i zaštitnom staklu.
Proces proizvodnje stakla uključuje taljenje sirovina poput kvarcnog pijeska, soda pepela (natrijev karbonat) i vapnenca, te ih hlađenje u obliku amorfne krute tvari s nepravilnom strukturom. Ovaj postupak daje staklo karakteristike amorfnih anorganskih nemetalnih materijala i široko se koristi u konstrukciji, namještaju, kontejnerima i drugim poljima.
